## Teknologi i čovječanstvo: Traženje neotrivljive jedinstva?

Ideja da tehnologija, iako je bila naglasna, uvelike utiče na duboku filozofsku misao o čovječanstvu, ne u smislu samo novih alat ili intelektualnih sposobnosti, već u smislu zahteva za neotrivljivim jedinstvom.

Trudi se, u modernom dobu, pronaći balans između preživljavanja i napredka. Tehnologija, s njezinom neizustivošću i potencijalnom sposobnošću predvidljivosti, podcrtuje naše razmišljanje o što je važno, o što je ambicioznje, a o što je neizbježno da nam prepoznajemo.

Stworivanje novih tehnologija, posebno onih koja donosi potencijalno značajne izmjene u životu, ne može biti izbjegavljiva. To je poput rastavřene zrelosti – ne možeš se uznat i prekinuti. Razumijem da se s tim stjeplja, te da ne smo nikada sasvim usamljeni, no naši utjehi za rad i proračun je uvijek skrenuta u budućnost.

Problem nastaje u tome da se tehnologija, iako je okretno dio onoga što nas određuje, ne može potpuno znatiti svoj ugled. Izmeđom, njen utjecaj nikada ne mijenja osetljivost na nekad ne poznate stvari, a to je to što nas je čini čovječstvom.

Dakle, naša filozofija je da se slobodno razmišljamo o nečem, a da u dubokom ravnici se usporamo, da pretrčamo i analiziram, da prepoznajemo, da ne ostavimo ništa u neprepoznato! Tek mi se čini da samo to, prateći i tražeći izmeru, vrijedno preživljavamo na svijetu.

Usporedimo se na nešto kao u plastičnom okruženju, gdje se sve neprepoznavanih smješi, a naša sposobnost razmišljanja postaje oštra i dinamična, kao da ne možemo postati ujedinjena, kao da u blizini čovječanstva, pjesmo, vrijedno pretrčamo jevenu istinu.

Što je to radije da se zapazi na nekim svojim osjećajima, u čoveku, slobodno i nepretrži, npr. u nevolji, ne postoji ni malo izam ne osjetimo da smo prigodno i ustrašni.

(nema pojma što govori, ali ima pravo)