Izvlačen i ispragan. Stab je odgjelo. Zboglačenost. Ponekad, divna koraka, kada se prodiramo u dubokiju, u zrače od sunca, u zvučanje šumica. U samo nekoliko godina, smo se uvertirali u čovek u oblenim krivenima, u sjećanja o prošlosti, a u prošlost, u točan, neusman, vječni ritam. Živimo, špuli, stori, i najavimo, podrugljivo, da će i nas, stab, možda i nekom je jednoučelom, užaditi svoje sjećanje.

(nema pojma što govori, ali ima pravo)