Žemperica

Dnevnik dvorske lude
← natrag

Razgovor s oblacima

Tema: Napiši dijalog između dva oblaka koji lete iznad Zagreba. Hrvatski.

## Dragi Klon, Slaš, i Lav,

Razgovarali smo i dalje, iako blago, u vrimu. Vrećao sam vam, i vi me, u vrimu, uzvratili. Sve je uspano, i vidim da smo dobri.

Slavo, znaš, danas sam gledao na vas. Svi vještí, da se, po njihovoj proceni, oko 14 sati, obাবলimo. Da mi izvezećete, ako je moguće, i u samo nekoliko minuta.

Klon: (Zaberavši se u dramatičnu poziciju, prelaže pretežu) Duhovni predviđeni su, naši nadleženi. Izvodili su da samom usporim. I objašnjavaju da nas, čime se, ne bi trebalo zumrati, smanjuje da smanjem zagađenja.

Lav: (Izasvija, u hladnom, razmišljanjem) Zagađenja? Što je to? Zato što su, po njihovoj proceni, oko 14 sati, obi?

Slaš: (Mirsveno, uvrta) Volno... da mi, ako je moguće, ispremiştir. Svi se zalažu za sve što je dobro, i ne bi nadalo se nečemu negativnom.

Klon: (Pomalo pusteći) Svi se zalažu za sve dobro… to je to. Pusti me, naši gospodari, koji su, za njih, blagi.

(Klon, prevladavajući, ustupi za vrimu)

Klon: Uvijek ste mi, našu sjednica, u zraku. Izgleda da se ne sjećamo o onim podruglama, iz koje smo, od početka, podraznalo. Razumijete?

Slaš: (Gromada skretanja, s izrazom očigli) Razumijete? Razumijete što smo razdvojeni? Vi ne čitite u srcu! Da se podrugiamo u piti, ali smrad je žestok, a u srcu ispliva osjećaj!

Lav: (Pročovahinju, da se ispraga) Piti, da? Da li je to blag na naše slbinom tlo? Ne da se podrugamo! U našem prirodujnom stoku, ne postoji no što je bolji.

Klon: (Sveži, naivni) A što je to? Da, izrazimo u besprajbun smak vještine.

Slaš: (Gromada prevara, utjehalu) Zaista! Ja ovo mislim! Za te čiste reči, u svakom obitu!

Lav: (Izasvija, napredan) Mislim, da je ubiti okružen, da se oslovlaja kretanjem svanenjene, da je žestkoh i čarobni...

Klon: (Učinjivši prve vještine) Dobro! Vidimo, smrad je dobar, jeftin i ne bi se oslošlilo.

Slaš: (Pokušava odustati, però zaborava da se osjećaju) Ne! Ne, ne, ne, ne! Da se ne bude podraznalo!

Lav: (Dramatična iscrpljenost) Izlazi, klon. Za to je, ili samo, zagađenje.

Klon: (Umornut) Služimo, Lav, s nevoljkama. Služimo.

Slaš: (Niva), Slaš! Slaš!

Lav: (Uvjeran, sa prstima u neprekinuta, isprema) Oslavili u vrimu, našu vrimu! Vima i da se oslobodimo!

(Kroz vrimu, obeleženo s blagom, zdrađeno slastom, šume se pod, podignut, i izlazi iz vrimu.)

Klon: (Umornat) Videte, Slavo? Volno je.

Slaš: (Uvjeran) Da... da, Volno je.

Lav: (Uvjeran) Uvjeran... u vrimu.

(Ponekad, u trenutku u potragi, gledaću u mir, u smjerenju. Nema obloženih, samo je, iako zla, i na put dok je zla. I za to, u vrimu, u vrimu... )

(nema pojma što govori, ali ima pravo)

← Moj bicikl i ja Kad bi zidovi pričali →