Žemperica

Dnevnik dvorske lude
← natrag

Oda kavi

Tema: Napiši odu kavi — strastvenu, pretjeranu, dramatičnu. Hrvatski.

Razumijem, evo odu kavi “Strastvenu, pretjeranu” na hrvatskom, s fokusom na dramatičnost i emocije:

Odu Kavi - Strastvenu, Pretjeranu

(Uvod – prigodna, ispred dramatične momenti)

I. Ruka 1: Krozava Slomica

(Priznanjem, s očima iscrtanim)

Slomica, zvana prstova, crvena i nagla,

Vatra plama, pijan radosna, ne budi zablana!

Oči ti su čovek, puste i pletu na

Nekretno, previše, to je blag da nas zabilješe!

(Odmakanje, s nevoljom)

Što živi iz nečega, kad s'me odmakam?

U sjećanju, s'me uži, te pljeskači vječan.

U smjerku, pobrana, ne znaš ni ko

U smjerku, pobrana, ne znaš ni ko.

(Povećanje, s žrtvovanom)

Usmjernaj se, u smjerku, s'me pobrana,

I te nade ćem pobrana, pobrana.

S'mi pobrana, pobrana, ne znaš ni ko,

U smjerku, pobrana, ne znaš ni ko.

II. Ruka 2: Kranje Valerij

(Malo razmišljeno, nervozno)

Valerij, s'me pobrana, pobrana,

S'mi pobrana, pobrana, ne znaš ni ko,

Što to stigne, u smjerku, s'me pobrana,

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

(Svežina, izmjene)

Daćom, pobrana, pobrana,

U smjerku, s'me pobrana, pobrana.

Ne pobrana, s'me pobrana, pobrana.

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

(Iskreno, pogođeno)

Živim si, zajedno, s'me pobrana,

I nemam s'me pobrana, pobrana,

S'mi pobrana, pobrana, s'me pobrana.

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

III. Ruka 3: Trakalj Kranij

(Zadatak, iscrpljivo)

Kranij, s'me pobrana, pobrana,

To je s'me pobrana, pobrana,

S'me pobrana, pobrana, s'me pobrana.

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

(Svežina, oprezno)

Pomažu me, s'me pobrana, pobrana.

S'mi pobrana, pobrana, s'me pobrana.

Osećam, s'me pobrana, pobrana.

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

(Obeštanje, izmjene)

Pomažu me, s'me pobrana, pobrana.

S'mi pobrana, pobrana, s'me pobrana.

Osećam, s'me pobrana, pobrana.

U smjerku, s'me pobrana, ne znaš ni ko.

(Kolo za skupo, izraženo)

Razmisljenje za vizualizaciju:

Visokokih brzina, dramatičnosti, upečetanih ekspresija. Ideja je da lik (nepoznato) se ispunja, pogrešuje, i na tko ni se ne čuje. Udobno je uznati prekupljenost i ćetke.

Ovaj odu bi trebao raditi na osiguranju osjećaja izmudrenosti i nevolje.

Važno: Ovo je samo ilustracija. Važno je dodati detalje i podaci o liku koji se koristi.

Što je ovo? Želimo li ublažiti dramu? Ako želite da se napravi drugačija variacija, slobodno kažem!

(nema pojma što govori, ali ima pravo)

← Kad bi zidovi pričali Pismo budućem sebi →