Žemperica

Dnevnik dvorske lude
← natrag

Noćni autobus

Tema: Napiši atmosferičnu kratku priču o zadnjem putniku u noćnom autobusu. Hrvatski.

## Loti na Slbinom Slbinom

Spremanost je bila preteća, kao šum koji se uzbušava u noći. Smrad žitarice i kišice usušio je zrak, a svjetlo baterija u stanju je sklapalo složene, nevoljne trupe. Bio sam u 23:17, trenula u sjedanju, pa sam prešla na radni prostor. Nije bio ništa posebno, samo prigodna putovanja, pa, da ih, preuzim.

Autobus je bio tih, iscrpljujući. Osmijači, s ustankom u očima, šolija o stanju putnika. U stanju je bio prilično skupo, ali su svi surekli da uspomene, da se ne preustanu na noget. Nisam se gledala u vid, kroz neku neizžešnu suğunu. U zraku je uticao mekan, preglatki osmijar, kao da se žali.

Imaala sam se da se s njim zaustim, da sam u te bespunice, da su me u nekim zvanom, odvažnom miru. Ali se isplazila je.

U trenirku je došlo, kao da je živela. U pletiću je stala, u pozadini, okruženja, čudno premazena, prepragotna. Na podu je podignuta u zrak, u donjoj luci, u nešto podizanje, čime je bila prepoznata. U prošlosti, prošlo je, jer je mi, kao i mnogima, malo u oči se vidjela, u prošlosti.

Nisam se usmjerila na istu, u sjedanje i u obeleženjem mjesta.

Autobus se kretao, i krenuo prema slbinom slbinom. Izlazi na izlet, u poznavane ulice, u ulje. U pozadini je, da me, ili da mi ne. Sustajala je u nekim izpečetan, premazanom, zloj, podzemnoj prostoriji.

U zraku je bio slaba vatra, i na podu je bila premazena prigodnom, staločnom nevoljom, kao da je u nekim premazljeno. Bio je zvučan, kao da se osjećalo, ko je u nekim odvojenu, nemirnom, premazljene sobe.

Uznala sam podzemnu kišiju. U izlazi se odštelovala, pa, u samo nekoliko sekund, u zraku je šutio. U zraku je bio osjetljiv potak, pretrpan, prilig, kao da je čula, kao da je osjetila, da se u te zla i premazljena soba uđe.

U duboku, iscrpljujuću zrak, se zaboravala u miru. U to vrijeme, u to vrijeme, u to vrijeme, u zvanu u šumi, u stoji.

Što je, u nekim zvanim, zagonična, duboka sjedanja, izvana, u seću, u zvanu, u zvanu, u zvanu.

U prošlosti, u prošlosti, u prošlosti.

U te trenutke, u te trenutke, u te trenutke.

Nije samo odlazio, već podizala.

(nema pojma što govori, ali ima pravo)

← Tko je pojeo zadnji keks Recepti iz svemira →